Vjerovanje u beda'

 

Beda' znači dosjetiti se da se nešto uradi, a onda promijeniti mišljenje o tome i uradi nešto drugačije od onog što je naumljeno prvi put. A sada to što šije tvrde da postoji beda' i pripisuju ga Allahu, a sunije im ovo prigovaraju i kažu da ovo povlači za sobom neznanje i nedostatak kod Allaha, a oni ustvari žele da ima takvo značenje, ovo tumačenje je pogrešno i šije to ne tvrde, a ko im to pripisuje, laže na njih i kleveće ih.

 

Njihove tvrdnje i sada i od ranije to potvrđuju i svjedoče u njihovu korist. U knjizi Akaidu-l-imamijja, Šejh Muhamed Rida Muzafer kaže: “El-beda' sa ovakvim značenjem je nemoguće pripisati Allahu, jer to znači neznanje i nedostatak, to je nemoguće reći za Allaha, dž.š., i imamije to ne kažu.” Imam Sadik kaže: “Onaj ko misli da se Allah dosjetio nečem, kajući se za prvobitno, on je kod nas nevjernik u Uzvišenog Allaha.”

 

Također je rekao: “Onaj ko misli da se Allah dosjetio nečega što nije znao juče, on je nevjernik.” Beda' o kojem šije govore ne prelazi granice Kur'ana, u riječima Allaha, dž.š.: “Allah briše ono što hoće i ostavlja što hoće i u Njega je Glavna knjiga.” (Ra‘d, 39) Ovo isto tvrde i sunije kao što tvrde i šije .

 

Zašto se onda prigovara šijama, a sunijama se ne prigovara koji isto kažu da Allah mijenja propise, mijenja dužine života i vrijeme smrti i opskrbu. Prenosi Ibn Mervedih i Ibn Asakir od Alija, r.a., da je upitao Allahovog Poslanika o ajetu “Allah briše što hoće i ostavlja što hoće i u Njega je Glavna knjiga.”, pa mu je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Obradovaću te tumačenjem tog ajeta i obradovaću moj ummet poslije mene njegovim tumačenjem.

 

Sadaka onako kako treba, dobročinstvo prema roditeljima i činjenje dobra mijenja nesreću u sreću, produžuje život i štiti od zla.” Prenosi Ibn Munzir i Ibn Ebi Hatim i Bejheki od Kajs ibn Abbada da kaže: “Allah, dž.š., naređuje svake desete noći od svetih mjeseci, a desete noći mjeseca redžepa, Allah dokida šta hoće i ostavlja šta hoće.”

 

Prenose Abd ibn Hamid i Ibn Džerir i Ibn Munzir od Omera ibn Hattaba da je, dok je činio tavaf govorio: “Dragi Bože, ako si mi upisao nesreću ili grijeh, obriši ga, jer Ti dokidaš ono što hoćeš i ostavljaš ono što hoćeš, i kod Tebe je Glavna knjiga. I učini mi srećom i oprostom grijeha.”

(Ed-Derru-l-mensur, Sujuti, svez. 4., str. 661.)

 

U svom sahihu Buharija (Sahih Buhari, svez. 4., str. 78.) prenosi veoma čudnu priču koja govori o Poslanikovom odlasku na Miradž i njegovom susretu sa Gospodarem, pa Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Zatim mi je propisano 50 namaza, prihvatio sam i kad sam došao do Musaa, on je rekao: ‘Šta si uradio?’ Rekao sam: ‘Propisano mi je 50 namaza.’

On je rekao: ‘Bolje poznajem ljude od tebe, mnogo sam nastojao popraviti Izraelćane, a tvoj ummet to neće moći podnijeti. Vrati se svome Gospodaru i pitaj Ga da ti smanji.’ Pa sam se vratio i pitao Ga, pa ih je učinio 40 namaza. Onda se desilo isto, pa je bilo 30 namaza, zatim isto, pa 20 namaza, zatim isto, pa 10 namaza, pa kad sam došao do Muse on je isto rekao kao i prvi put, pa ih je učinio 5 namaza. Kad sam došao do Musaa rekao je: ‘Šta si uradio?’

Rekao sam: ‘Allah ih je učinio 5 namaza.’, a on je isto rekao. Rekao sam: ‘Prihvatio sam, a onda sam čuo povik: ‘Ja sam ispunio svoj zadatak, olakšao sam svojim robovima, a dobro ću nagrađivati deset puta više.’

(Sahih Buhari, svez. 4., str. 250., poglavlje o Miradžu; Sahih Muslim, svez. l., str. 101., poglavlje: Poslanikov Isra i propisivanje namaza.)

 

A u drugom rivajetu koji opet prenosi Buharija, poslije nekoliko povrataka Gospodaru i kad je na kraju propisao pet namaza, Musa, a.s., traži od Poslanika da se vrati Gospodaru i traži smanjenje od pet, jer to njegov ummet neće moći obavljati. Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Stidim se svog Gospodara.”

 

Da, čitaj i čudi se ovom vjerovanju koje prenose prenosioci ehli sunneta vel džemaata i bez obzira na to, oni kleveću šije, sljedbenike Imama Ehli-bejta. A u ovom hadisu, oni vjeruju da je Allah, dž.š., propisao Muhammedu, s.a.v.a., 50 namaza, zatim se dosjetio poslije povratka Muhammeda Njemu da ih učini 40 namaza, zatim poslije drugog povratka, dosjetio se da ih učini 30 namaza, i poslije trećeg povratka, dosjetio se da ih učini 20 namaza, poslije četvrtog povratka, na um palo Mu da ih učini 10 namaza i poslije petog povratka, učinio ih je pet namaza. Nećemo govoriti da li mi prihvatamo ovaj hadis ili ne, ali elbeda' je ispravno vjerovanje koje se slaže sa islamom i duhom Kur'ana: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok se taj narod ne izmijeni.”

 

Da nije našeg vjerovanja i sunija i šija da Allah, dž.š., mijenja, onda naš namaz i naše dove ne bi imale koristi, razloga, ni objašnjenja. Isto kao što svi vjerujemo da Allah, dž.š., mijenja propise i dokida šeriat od poslanika, pa čak i kod našeg Poslanika, s.a.v.a., imaju ajeti koji su dokinuti i oni koji su došli namjesto njih, tako i vjerovanje u beda' nije nevjerstvo niti izlazak iz vjere.

 

Ehli sunnet nema pravo da prigovara šijama zbog ovog vjerovanja, kao što ni šije nemaju pravo da prigovaraju sunijama. Istina je ta da ja hadis o miradžu vidim da za sobom povlači pripisivanje neznanja Allahu i pripisivanje nedostataka najvećoj ličnosti koju poznaje historija, a to je naš Poslanik, s.a.v.a., jer predaja kaže da je Musa, a.s., rekao Muhammedu: “Ja ljude poznajem bolje od tebe.” Ova predaja pripisuje odlike i zasluge Musau kojeg da nije bilo ne bi Allah olakšao Muhammedovom ummetu.

 

Ne znam kako Musa zna da Muhammedov ummet ne može obavljati ni pet namaza dok Allah, dž.š., ne zna za to i obavezuje Svoje robove ono što ne mogu i propisuje im 50 namaza?! Hajde da zamislimo kako bi bilo obavljati 50 namaza dnevno. Ne bi bilo vremena za rad, za učenje, za traženje opskrbe, trud, odgovornost i čovjek bi bio kao melek zadužen samo namazom i ibadetom.

 

Samo jedna mala računarska operacija će ti pokazati lažnost ove predaje. Ako pomnožiš deset minuta, a to je razumno vrijeme za obavljanje jednog namaza, sa pedeset, propisano vrijeme biće deset sati, i možeš samo biti strpljiv ili odbiti vjeru koja svoje sljedbenike zadužuje nečim što ne mogu podnijeti. Ako ehli sunnet prigovaraju šijama vjerovanje u beda', odnosno da se Allah dosjeti nečega pa promijeni kako hoće, zašto ne prigovaraju sebi zbog vjerovanja da se Allah dosjetio i promijenio propis pet puta o propisanom namazu i samo u jednoj noći, noći miradža.

 

Neka Allah spusti svoje prokletstvo na slijepu pristrasnost i inat koji skriva činjenice i istinu i mijenja ih naopačke. Pa onaj ko je pristrasan napada onog ko mu se suprostavi u mišljenju i negira mu jasne stvari, kleveće ga i širi laži o njemu. Ovo me podsjeća na ono što je Isa, a.s., rekao jevrejima: “Vi vidite slamku u očima drugih ljudi, a ne vidite drvo u svojim očima.” Nekima je odgovor da u ovoj predaji nije spomenuta riječ elbeda' i stoga se o tome ne govori u hadisu, pa makar mu i značenje bilo promjena i izmjena propisa.

 

Ovo kažem, jer se meni to desilo kad sam navodio kao dokaz ovu predaju učenjacima ehli sunneta, pa su upravo iznjeli svoje mišljenje i nisu se predavali. Ali su se predali kad sam naveo jedan drugi hadis u kojem se riječ el-beda' pojavljuje jasno. I ovu predaju prenosi Buharija u svom sahihu od Ebu Hurejre da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Trojicu od Izraelćana dosjetio se (beda lillahi - riječ el-beda' je doslovno spomenuta na ovom mjestu) Allah da ih iskuša, pa im je poslao meleka. On je prvo otišao gubavcu i rekao: ‘Šta bi ti najviše volio?’

On je rekao: ‘Lijepu boju i lijepu kožu, jer me svijet izbjegava.’ Melek ga je potrao i guba je nestala, dao mu je lijepu boju i lijepu kožu, a zatim ga upitao: ‘Šta najviše voliš od imetka?’ Rekao je: ‘Deve.’, i dao mu je steonu devu. Zatim je otišao oboljelom od šuge i upitao ga: ‘Šta bi ti najviše volio?’ ‘Lijepu kosu i da mi nestane šuge jer me svijet izbjegava.’ Potrao je i njega i dao mu lijepu kosu, a onda ga upitao: ‘Šta bi najviše volio od imetka?’

 

Rekao je: ‘Krave.’, i dao mu je steonu kravu. Zatim je otišao do slijepog i upitao: ‘Šta bi ti najviše volio?’ On je rekao: ‘Da mi Allah povrati vid.’ Melek ga je potrao po očima i Allah mu je povratio vid. Onda ga je upitao: ‘Šta bi najviše volio od imetka?’ Rekao je: ‘Ovce.’ I dao mu je ovcu koja će se ojanjiti. Kada im se uvećao imetak, tako da je svaki od njih imao po stado, vratio se melek i svakom od njih otišao u njegovom bivšem obliku, kao gubavac, bolestan od šuge i slijepac, i od svakog zatražio da mu da ono što ima. Onaj što je bio gubav i onaj bolestan od šuge su ga odbili i Allah im je vratio prijašnje stanje, pa su ponovo bili, ovaj gubavac a onaj bolestan od šuge.

 

A slijepac je meleku dao šta je tražio i Allah mu je imetak uvećao i ostavio mu vid.” (Sahili Buhari, svez. 2., str. 259.) Zato svojoj braći kažem riječima iz Kur'ana: “O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge, i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima!

 

A oni koji se ne pokaju sebi čine nepravdu.” (Hudžurat, 11) Kao što iz sveg srca želim da se muslimani vrate pravom putu i ostave pristrasnost i osjećaje i da od razuma traže rješenje u svakom ispitivanju., pa čak i sa svojim neprijateljima. I da iz Kur'ana uče način istraživanja, diskusije i rasprave na način kako je najljepše.

 

Poslaniku, s.a.v.a., je objavljeno da inadžijama kaže: “Da li smo onda mi ili vi na pravom putu, ili u očitoj zabludi?” (Saba, 24) Božiji Poslanik, s.a.v.a., i pored sve svoje veličine spušta se na položaj da razgovara i to na najljepši način sa okorjelim mnogobošcima iznosiće im dokaze, a kako smo mi daleko od ovako lijepog ahlaka!