Kur'an otkriva istinu o nekim ashabima

 

Da ne bi tvrdoglave osobe mislile da ajeti objavljeni o dvoličnjacima i ashabima se ne odnose na ashabe, kako to misli ehli sunneta, mi smo odlučili da prezentiramo neke od ajeta koji se specijalno tiču vjernika.

 

U svojoj Knjizi Allah Uzvišeni kaže:

“O vjernici zašto ste neki oklijevali kad vam je bilo rečeno: ‘Krenite u borbu na Allahovu putu!’ Kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovom svijetu, prema onom svijetu, nije ništa.” (9:39)

 

“O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On da je kome On hoće, a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (5:54)

 

“O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte.” (8:27)

 

“O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred njim sakupiti.” (8:24)

 

“O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli, - a Allah dobro vidi šta vi radite – a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali.” (33:9,10)

 

“O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kao je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate!” (61:3) “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kada se Allah i istina koja se objavljuje spomene.” (57:16)

 

“Oni ti prebacuju što su primili islam. Reci: ‘Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv Allah je vama milost podario time što vam je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite.” (49:17)

 

“Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjecate miliji od Allaha i njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah svoju odluku ne donese. A Allah griješnicima neće ukazati na pravi put.” (9:24)

 

“Neki beduini govore: ‘Mi vjerujeno!’ Reci: ‘Vi ne vjerujete, ali recite: ‘Mi se pokoravamo!“ Jer u srca vaša prava vjera nije još ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, on vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša -A Allah, uistinu, prašta i samilostanje.” (49:14)

 

“Od tebe će tražiti dozvolu (da ne idu u borbu) samo oni koji ne vjeruju u Alllaha i u onaj svijet i čija se srca kolebaja, pa sumnjaju i neodlučni su.” (9:45)

 

“Da su prošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nevjemike.” (9:47)

 

“Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuće svojih - mrsko im je bilo da se bore na Allahovom putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: ‘Ne krećite u boj po vrućini!’ Reci: ‘Džehennemska vatra je još vruća!’ Kad bi oni samo znali.” (9:81)

 

“To će biti zato što su ono što izaziva srdžbu Allahovu slijedili, a ono čime je on zadovoljan prezirali; on će djela njihova poništiti. Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove neće na vidjelo iznijeti.” (47:28)

 

“Ima ih koji ti progovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute.” (9:58)

 

“Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govreći: ‘On vjeruje što god čuje!’ Reci: ‘On čuje ono što je dobro, vjeruje u Allaha i ima povjerenje u vjernike, a milost je onima između vas koji vjeruju.’ A oni koji Allahova Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna.” (9:61)

 

Ovaj broj jasnih ajeta je doljan da zadovolje one koji istražuju istinu i takvi će doći do zaključka da se ashabi mogu podijeliti u dvije grupe:

 

1. Grupa koja je vjerovala u Allaha i Njgova Poslanika, koji su svoje poslove i svoje vodstvo, prepustili Njemu, tj. Allahu, dž.s., i Njegovu Poslaniku. To su poslušni Allahu robovi koji su se vjeri posvetili cijelim svojim bićem žrtvujući sebe za Božiju stvar. To su uspješni, oni čine, bez sumnje, manjinu. Kur'an ih je nazvao uspiješnim.

 

2. Druga grupa koja je naizgled vjerovala u Allaha i Njegova Polsanika, ali su imali bolest u svojim srcima, oni se nisu pokorili Allahu i Njegovu Polsaniku, izuzev kada su u pitanju njihovi osobni dunjalučki interesi. Oni su se suprostavljali Poslaniku, s.a.v.a., u njegovom vodstvu i naredbama, a sebi su davali prednost nad Allahom i Njegovim Poslanikom. To su oni koji su izgubljeni i oni predstvaljaju većinu. Allah je ukazao na ovo objavljujući:

“Mi vam istinu šaljemo, ali većini vam je istina odvratna.” (43:78)

 

Istraživač istine može otkriti da je ova “većina” u toku života Božijeg Poslanika s njim živjela, da su klanjali za njim, da su ga pratili kada bi on putovao i nastojali su na svaku način da budu blizu njemu, tako da njihovo istinsko stanje ne bude otkriveno istinskim vjernicima, oni su pokušavali na sve načine da se prikažu, čineći ljude zavidnima u pogledu njihovih molitvi i pobožnosti kako su se prikazivali.

 

Imam Ahmed, Musnedu, svez. 3., str. 15.; Ibn Hadžer, Isabe, svez. 1., str. 484., u rivajetu od Zi Sadija od Enesa ibn Malika da kaže:

“Za života Božijeg Polsanika je bio čovjek čijoj smo se molitvi i mišljenju divili. Prenjeli smo to Božijem Poslaniku, spomenuli smo ime tog čovjeka, a on ga nije znao, pa smo ga mi opisali. a on ga ponovo nije poznavao. Dok smo govorili o njemu čovjek se pojavio i mi rekosmo: “To je taj.”

Božiji Poslanik je rekao: “Vi ste me informisali o čovjeku, ali uistinu na njegovom licu je znak šejtanov, ova osoba i njegovi ashabi uče Kur'an, ali on ne ide dalje od njihovih jezika. Oni se probijaju kao što se strijela probija u igri. Ubijte ih, jer, oni su najgori od ljudi."

 

Ako je ovakvo stanje bilo za života Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kakvi su onda bili oni poslije njegove smrti. Bez sumnje oni su bili energični, brojčano se širili kako se širila teritorija, i njihovi predstavnici, na sve strane. Više nije bilo Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da ih prepozna, niti objave da ih razotkrije i da ih ponizi. Posebno pred smrt Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kada su se pojavili rani znakovi raskola i podjele među ljudima Medine koji su težil munafikluku.

 

Arapi su na poluostrvu skrenuli, pošto su bili žestoki u svom nevjerstvu i munafikluku. Među njima su bili oni koji su tvrdili da su oni Božiji poslanici, kao što je bio lažov Musejleme, Sedžah bin Haris i njihove pristalice. Svi su oni bili od ashaba. Ako ih ostavimo po strani i koncentrišemo se samo na medinske ashabe Božijeg Poslanika, sigurno možemo ustvrditi da su se šiljci munafikluka također pojavili među njima. Većina od vjernika među njima su se vratil bivšim stopama radi hilafeta. U predhodnoj diskusiji, obznanili smo da su oni spletkarili protiv Božijeg Polsanika i njegova nasljednika, da nisu slušali naređenja Božijeg Poslanika kada je bio na samrtnoj postelji.

 

Ovo je činjenica koju ne možemo poreći. Nijedan istraživač koji traga za istinom ne može, a da se ne suoči s njom. Allah, dž.š., u Svojoj Časnoj Knjizi je rekao:

 

“Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom. Vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo.” (Feth, 29)

 

Časni ashabi čine manjinu među ashabima, to su oni koji se nisu vratili svojim bivšim stopama, to su oni koj su ostali odani i čvrsti ugovoru kojeg su dali časnom Poslaniku islama, s.a.v.a., i ništa nisu izmjenili. Ovaj časni ajet sa svojim jasnim naznakama odbija tvrdnje ehli sunneta da se licemjerstvo ne odnosi na ashabe.

 

Čak i ako mi, zarad ovog argumenta prihvatimo to, tada se onaj časni ajet obraća iskrenim ashabima koji nisi bili munafici za života Božijeg Posalnika, s.a.v.a. Njihovo stvarno stanje će postati jasnije kada ispitamo njihov status u toku života Poslanikovog i nakon njegove smrti i šta je u vezi njih rekao Allahov Poslanik. Ovo se sasvim jasno može razlučiti u hadisima, biografskim i historiskim radovima.