Uvod

 

Nekaje hvala i slava Gospodaru svjetova, neka je mir i blagoslov na Muhammeda koji je izabran kao milost svjetovima, koji je prvak onih prije i onih poslije i koji je čist od svih pogrešnika i nedostataka. Neka je mir i blagoslov na čisti izabrani rod njegov, Ehli-bejt koji su zvijezde upute i svjetiljke koje blistaju u tminama svijeta, koji su Imami, predvodnici muslimanskog ummeta.

 

Da, u ovoj knjizi sam uglavnom odgovarao na pitanja koje su postavljali radoznali muslimani, naročito sunnitske provenijencije, onima koji su ekskluzivno za sebe rezervisali slijeđenje čistog pejgamberovog sunneta, neka je selam na njega i na čisto potomstvo njegovo, a koji su druge muslimane izvrgavali osudi, a ponekad i poruzi. Nažalost, u mnogo islamskih zemalja sve više se osnivaju nova udruženja pod pretekstom zaštite čistog Muhammedovog, s.a.v.a., sunneta ili pod imenom prijatelja sunneta i pomagača ashaba.

 

Štampaju se bezbrojne knjige u kojima se optužuju i blate šije i njihovi Imami. Njih nazivaju kafirima, a njihovu ulemu izvrgavaju ruglu, a potom se sve te ideje posredstvom međunarodnih mass-medija plasiraju i propagiraju širom islamskog i neislamskog svijeta tako da je to eskaliralo do te mjere da je svakodnevni govor ljudi postao rasprava o sunnijama i šijama.

 

I mnogo puta se događalo da sam se prilikom raznoraznih prigoda susretao sa mladim, željnim istine, intelektualcima koji su istraživali istinu o šijama i koji su se, nakon što bi se upoznali sa šitskim učenjem na osnovu dijaloga sa šijama ili na osnovu pročitanih knjiga našli u dilemi gdje je istina skrivena?

 

Osobono sam sa nekima od takvih razgovarao i poklonio im svoju knjigu Zatim sam postao upućen, da bi dobar dio njih nakon niza rasprava i dijaloga u potrazi za istinom prihvatili istinu o Ehli-bejtu i ostali joj vjerni.

 

Međutim, ovo se odnosi samo na one koji su slučajno imali priliku da se sretnu i upuste u diskusiju sa mnom. Što se tiče ostale omladine, oni će bez sumnje, obzirom da nisu imali prilike da se upoznaju s njima, čim čuje ovakve ideje, postati uznemireni i gnjevni.

 

I koliko god da su argumenti dokazi izneseni i knjigama Zatim sam postao upućen i U društvu sa iskrenim, snažni, ubjedljivi i jasni za suočavanje sa agresivnim i opasnim idejama kao i otrovnom propagandom koja se stimuliše iz obimnih petro-dolarskih budžeta nekih zemalja i izvodi putem dirigovanih mass-medija, oni izgleda nisu dovoljni. U svakom slučaju ja sam potpuno uvjeren da će se glas istine u svoj onoj buci probiti, da će svjetlosni blijesak svojim zrakama poremetiti idilu mraka, jer, Božije obećanje je istinito:

 

“Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” Saff, 8

 

“Oni koji nevjeruju troše svoja imanja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobjeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennemu će biti potjerani.“ Anfal, 36

 

Stoga je on učenima, piscima i intelektualcima obaveza da probleme ove prirode eliminišu i da im ukažu na put istine.

Uzvišeni Bog kaže:

“One koji budu tajili jasne dokaže, koje smo Mi obajavili, i pravi put, koji smo u knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju. Oprostit ću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam Milostiv.” Bekare, 159- 160

 

Pa zašto se učeni koji su iskreni i ozbiljni u ime Boga ne upuste u raspravu o ovoj važnoj stvari jer ako je Uzvišeni Bog spustio Svoju uputu i objašnjenje, usavršio vjeru, upotpunio svoju blagodat i ako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., ispunio svoje emanete i svoju poruku dostavio i ummetu dao potrebne savjete, pa odakle svi ovi raskoli, mržnje, neprijateljstva, nepodnošenja, ismijavanja i poricanja. Da, ja danas eksplicitno svim muslimanima obznanjujem da nikakvog puta za spas, pobjedu, jedinstvo, sreću, zadovljstvo, uspjeh i sticanje Dženneta, osim u vraćanju dvama osnovnim principima, a to su:

 

1. Božija knjiga Kur'an

2. Ehli-bejt (Poslanikovo potomstvo)

 

I ovo nije moj govor, ovo je Božiji Govor iz Kur'ana i govor Njegovog Resullaha, s.a.v.a. Muslimani danas da bi postigli Wahdat (Jedinstvo), nalaze se na slijedećoj raskrsnici: Prvo: ehli sunnet ve džema'at bi mogli prihvatiti sljedbenike Ehli-bejta (koji su poznati pod imenom šije), kao peti mezheb i odnositi se prema njemu kao prema 4 ostala sunnitska mezheba.

 

Oni ne treba da omalavažaju niti da usuđuju i ismijavaju pripadnike ovog pravca mišljenja. Naprotiv, trebaju dati slobodu izbora razumnim i intelektualcima da izaberu pravac mišljenja koji njima odgovara. Na taj način, potrebno kako za sunnije tako i za šije da priznaju i druge škole mišljanja kao što su ibadije i zejdije. I koliko god ovo može eliminisati raskole i mrznje u islamskom ummetu, cinjenica je da se rijesenje za ovoj drugi historiski problem, u potpunosti ne može naci. Drugo: Svi muslimani trebali bi da se objedine na jednoj ideji.

 

To je ideja koju se proklamovali Allahova Knjiga i Njegov Poslanik, s.a.v.a., a to je onaj pravi put (siratul-musteqim) u kojem nema skretanja, zapravo, to je put Imama Ehli-bejta, upravo onih koje je Allah Uzvišeni očistio od svake nečistoće, zaprljanosti i pogrešaka i čijem ponašanju, odličnosti, bogobojaznosti, znanju pravednosti, odricanju od dunjalučkih stvari, i praktičnom djelovanju, u odnosu na sve druge ljude, postoji nepodijeljena suglasnost i od strane šija i od strane sunnija.

 

Ako pak, postoji nesuglasnost, ona se očituje u pogledu nekih ashaba. No, nijeli bolje da muslimani da odbace ono u čemu se razlikuju, a prihvate ono u čemu su suglasni. Jer, Božiji Poslanik, s.a.v.a., nam poručuje:

“Ostavite ono u čemu imate sumnju, a prihvatite ono u što ste sigurni!”

(Sunnen Tirmizi, svez. 4, str. 2288.; Sunnen ibn Hanbel svez. 1. str. 200.)

 

Prema tome, islamski ummet treba da se okupi oko jedne čvrste i stabilne stvari koju je utemeljio Resulullah, s.a.v.a., kada je proučio:

“Ostavljam vam dvije skupocijene stvari i ako ih se čvrsto budete držali, nikad nećete zalutati, to su: Božija Knjiga i moj Ehli-bejt (moja porodica).”

(Sahih Tirmizi, svez. 2, str. 3008.; Sahih Muslim, svez. 4., str. 122.)

 

Pošto je ovaj hadis prihvaćen kao sahih i od strane sunnija i od strane šija, i pošto su svi muslimani, bez obzira na njihove razlike kojoj školi mišljenja pripadaju, zašto onda jedna skupina među muslimanima ne postupa po njemu?

 

Bez sumnje, ako bi svi muslimani djelovali u duhu rečenog u hadisa, čvrsto islamsko jedinstvo bi se uspostavilo, oštri vjetrovi ne bi ga mogli poremetiti, žestoke ga oluje ne bi mogle uzdrmati, a niti priroda mu ne bi mogla naškoditi i dušmanske spletke ga ne bi mogle uništiti.

 

Ja sam istinski uvjeren da je ovo jedini put spasa za muslimane, i što god bude izvan ovoga, predstavlja zabludjeli i isprazan govor. I posigurno, ako neko bude htio dosljedno siljediti Kur'an i Sunnet Poslanikov, s.a.v.a., ako bude pronikao u historiju sa nepristrasnim rezonovanjem, taj će sigurno postati moj istomišljenik.

 

Prvo rješenje, nažalost, je nestalo od dana kada je Časni Poslanik, s.a.v.a., preselio na Ahiret, pošto su se ashabi njegovi međusobno razišli, što je izazvalo raskol u islamskoj ummi, i sa velikim žaljenjem se mora konstatovati da je taj proces nastavljen na valu otrovne masovne propagande usmjerene protiv Ehli-bejta, prvo od strane emeviskih halifa, potom od strane abasidskih halifa pa sve do danas, kada se sljedbenici Ehli-bejta osuđuju za nastranost, pa čak i za kufr (nevjerovanje).

 

Za nas, stoga, nema drugog lijeka nego da za onoga koje u potrazi za istinom, iznesemo jasne činjenice, a da se s protivnicima ovog mišljenja suočimo s kur'anskim motom:

“Reci, donesite svoje dokaze ako istinu govorite.” Bekare, 111

 

A njihovi dokazi i činjenice se ne mogu nametnuti silom, oružjem, prijetnjom, novcem i sl., onima koji su slobodoljubljivi i požrtvovani u ime Boga. Bože naš, kad bi današnja muslimanska ulema organizovala islamsku konferenciju i sa otvorenim srcem, razumom oslobođenog predrasudama i čistom dušom, pretresla sve pomnenute probleme i nerješena pitanja, to bi bila velika usluga muslimanskom ummetu; nestali bi raskoli i nesuglasice; rane bi zacijelile, a islamsko jedinstvo bi ponovo bilo uspostavljeno.

 

Ovaj wahdat je bez sumnje, na putu svoje uspostave htijeli mi to ili ne. Iz Poslanikove, s.a.v.a., loze će doći Imam kojim će uspostaviti na Zemlji pravdu i red, nakon što je ona bila puna nepravde. Taj veliki čisti Imam je iz čistog Muhammedovog potomstva. Uzvišeni Bog mu je za dugi vremenski period dao moć, a za vrijeme njegova nestanka u pojavom svijetu (vrijeme skrivenosti) Bog će iskušavati ummet, da bi ga, kada stigne vrijeme za to (ahiri zeman) vratio u pojavni svijet.

On će ummetu ukazati na pogrešna vjerovanja i zablude i dati ljudima priliku da se vrate Istini i slijeđenju čistog sunneta Muahmmedovog, s.a.v.a., upravo kao što je on nekada molio: “Bože moj, uputi moj narod, jer oni ne znaju.” I dok ne stigne taj dan povratka Mehdija ja im poklanjam ovu knjigu u kojoj se nalaže odgovori na neka pitanja koje sam preuzeo iz učenja Ehli-bejta.

 

Neka se muslimani širom islamskog svijeta okoriste ovim i neka im to bude podstrek u težnji za jedinstvom. Bože moj, u Tebe sam se pouzdao i Tebi se vraćam. Ti mi olakšaj put uspjeha, a uspjeh samo od Tebe želim. Raširi moja prsa, olakšaj mi moje poslove, razvezi uzao sa mog jezika da bi razumjeli moj govor i neka u njemu bude dobra i korist, i neka ovaj doprinos bude samo jedna cigla u zgradi jedinstva!

 

Ovo kažemo zato što su današnji muslimani tako udaljeni od minimalnih ljudskih prava i međusobne suradnje. Osobno sam to osjetio u većini muslimanskih zemalja ili muslimanskih enklava kroz koje sam putovao. Zadnje putovanje sam i imao kroz Indiju, poluotok na kome živi milion muslimana.

 

Puno sam toga tamo čuo, ali ono što sam vidio, uistinu je razlogom ne samo mnoga čudenja već i zabrinutosti. Plakao sam i u potpunosti se rastužio zbog puta koji slijedi ovaj ummet, i da u srcu nisam imao iman (vjeru) i nadu zamalo da se cijelim bićem ne prepustih očaju.

 

Čim sam se vratio iz Indije, poslao sam otvoreno pismo indiskom učenjaku Ebu Hasan Nadaviju, onome kome se muslimani ehlu sunneta u Indiji obraćaju kao autoritetu, u kome sam mu obećao da ću ukoliko on odgovori, oba pisma objaviti, ali do sada nije stigao od njega odgovor.

Zato ću, na početku ove knjige objaviti moje pismo njemu, koje može biti historijski dokumenat, a pred Bogom i pred ljudima svjedočanstvo da smo uistinu željeli jedinstvo.