Pitanje je u vezi Stvoritelja Moćnog Veličanstvenog

 

Prvo pitanje: O viđenju Allaha i Njegovom tjelesnom biću. Uzvišeni Bog u Časnom Kur'anu kaže: “Do njega ne dopiru pogledi.” An'am, 103 ; “Njemu nije ništa slično.” Šura, 11

A kada je h. Musa zatražio da ga vidi odgovoreno mu je: “Ti Me ne možeš vidjeti...” E'araf, 143

 

Pa kako onda prihvatate hadise u vašim Sahihima Buhariji i Muslimu u kojima se Uzvišeni Bog pokazuje Svojim robovima koji Ga vide kao što se Mjesec vidi u 14. noći mjeseca šabana.

(Sahih Buhari, svet. 7., str. 205.; Sahih Muslim, svez. 1., str. 112. )

 

Zatim, Bog svaku noć silazi na naše dunjalučko neb (Ibid., svez. 2., str. 47.) , te Bog stavlja Svoju nogu u Džehennem i Džehennet i tako bivaju puni.

(Ibid., svez. 8., str. 187 i 178.)

 

Zatim, Bog otkriva svoju potkoljenicu da bi ga mumini prepoznali, (Ibid., svez. 8., str. 182.; Sahih Muslim, svez. 1., str. 115.) te Bog se smije, On se čudi, ili pak, On poprima tjelesne obličje pa se kao takav kreće i mijenja pozicije. Dalje, On, po ovim rivajetima, ima dvije ruke, dvije noge i pet prstiju, tako da nebesa drži na prvom prstu, Zemlju na drugom prstu, drveće na trećem, vodu i tlo na četvrtom, a ostala stvorenja na petom prstu.

(Sahih Buhari, svez. 7., str. 33., Sahih Muslim, svez. 9., str. 181.)

 

Potom, On ima kuću u kojoj stanuje, a Muhammed, s.a.v.a., da bi ušao u nju mora tri puta tražiti dozvolu. (Sahih Buhari, svez. 8., str. 183.)

 

Uzvišeni Bog je daleko od toga da mu nešto bude slično i On je visoko iznad ovoga što mu oni pripisuju. O Gospodaru naš, Vlasniče slave i veličine, i Čisti i Sveti, kod Tebe tražim utočište od ovakvih opisa i predstavljanjaTebe sa ljudskim osobinama! Stavovi Imama Ehli-bejta po ovom pitanju je sljedeće: Svjetiljke i Svjetlost Božija u tmini znači to da je Uzvišeni i plemeniti Bog čist i lišen svake vrste tjelesnosti, sličnosti, očite slikovitosti, oblika, figurativnosti i bilo kakvih svođenja i reduciranja na određeni prostor.

 

Imam Ali ovim povodom kaže:

 “Hvala se duguje Bogu, čiju slavu govornici ne mogu iskazati, čije darove brojitelji ne mogu izbrojati, a čije pravo ne mogu odužiti oni koji se trude, kojeg razumska hrabrost naviše ne može procijeniti, te shvaćanja zadubljenja ne mogu doseći. Njemu - za čije svojstvo nema granice nikakve, niti opisa ikakva - nije određeno vrijeme nikakvo i nije ustvrđeno trajanje nikakvo.

On je stvorio svjetove svemoćnošću Svojom, rasijao vjetre samilošću Svojom, te Zemlju, koja se tresla, utvrdio planinama... Tako svako ko Bogu pripisuje svojstva, priznaje Njemu slična, a ko priznaje njemu slična, smatra Ga dvojnošću, a ko ga smatra dvojnošću, priznaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivo Ga shvaća, a ko Ga krivo shvaća označava Ga, a ko označava ograničava Ga, a ko ograničava određuje Ga brojem.

Ko god kaže u čemu je On, drži da je On sadržan, a ko god kaže na čemu je On, drži da On nije na još nečemu On je Onaj koji jest, ali ne kroz pojavu dospijevanja u bivanje. On jest, ali ne iz ne-jest. On je sa svime, ali ne u bliskosti tjelesnoj. On je različan od svega, ali ne u odvojenosti tvarnoj. On djeluje, ali ne u značenju kretanje sredstava. On vidi čak i kada nema ništa za gledanje među stvorovima Njegovima. On je samo Jedan, tako da ne postoji niko s kim se On može družiti ili koga On ne može opaziti u odsutnosti njegovoj.”

(Nehdžul-belaga, govor 1., str. 51. u prijevodu Rusmira Mahmutćehajića i Mehmedalije Hadžića)

 

Ovdje koristim priliku da pozovem mlade intelektualce i istraživače da obrate pažnju na ogromno blago koje je h. Alija ostavio iza sebe. Njegova predavanja koja su poslije sabrana u zbirku “Nehdžul-belaga” (Staza rječitosti). To je knjiga koju osim Kur'ana, ne nadmašuje ni jedna druga knjiga. No, nažalost, zbog ostatka i tragova otvorene propagande, straha i prepreka nametnutih od strane Emeviskih i Abasidiskih kalira, ova izuzetno dragocjena knjiga je ostala nepoznata za većinu ljudi.

 

I ja ne pretjerujem ako kažem da su u Nehdžul-belagi sadržane mnoge mudrosti i savjeti koji su ljudima u cijelom proteklom vremenu bili neophodni. Znanja o ahlaku, sociologiji, ekonomiji, značajni prilozi o prostoru i tehnologiji, a napose o filozofiji, misticizmu, politici i mudrosti, sve se to tamo nalazi.

Osobno sam ovu temu pokušao rasvijetliti sa svojom doktorskom tezom koju sam podnio na Univerzitetu Sorbona, u kojoj se poseban akcenat dao na četiri odabrane teme iz Nehdžul-belage, i stavio sve to na raspravu. Tako sam stekao doktorat.

 

Kamo sreće da su muslimani Nehdžul-balagi dali odgovarajuću važnost i sve njene teze, savjete i mudrosti pretražili i pretresli, ustanovili bi da je ona neiscrpno more u kome bi istraživači uvijek mogli naći skupocijene školjke, bisere i merdžane.

 

Napomena:

 

Postoji jasna razlika izmedu dvije akide (vjerovanja): akida ehli-sunneta ve'ldžema'ata koja sadrži da je Bog tjelesnog karaktera i tako po njima Uzvišeni Stvoritelj ima tijelo i oblik koje je moguće vidjeti i pogledom obuhvatiti, pa ga tako zamišljaju kao čovjeka, koji silazi dole, koji ima stan i kuću...., i tu je niz drugih nelogičnih usporedbi od kojih je Uzvišeni Bog čist i daleko. Šiitska akida drži da je Bog čist i lišen od bilo kakvih fizičkih i tjelesnih karakteristika, a Njegovo viđenje na dunjaluku i ahiretu drži nemogućim.

 

Osobno sam uvjeren da je predstava o fizičkom viđenju Boga, u što vjeruje ehlu sunnet, preuzeta od Jevreja. I to je učinjeno za vrijeme ashaba kada je u vrijeme halife Omer ibn Hattaba, Jevrej Ka'b al-Ahbar primio islam i počeo propagirati i širiti slična vjerovanja, a potom su neki naivni ashabi poput Ebu Hurejre i Wahb ibn Munabiha nasjeli na ovo.

 

To je vidljivo i iz činjenice da je većina ovakvih rivajeta prenesena od strane Ebu Hurejre kao što je to slučaj sa Buharinim i Muslimovim sahihima. U mojim prijašnjim raspravama sam spomenuo da Ebu Hurejre nije pravio razlike između poslanikovih hadisa i govore Ka'b al Ahbara.

 

To je bil toliko izraženo da ga je jednom prilikom Omer ibn Hattab osobno udario povodom njegove verzije hadisa da je Allah, dž.š., stvorio nebesa i Zemlju za sedam dana i zabranio mu daljnje prenošenje hadisa u svezi s ovom temom.

I sve dok ehli sunnet bude ustrajavao na svome uvjerenju da su Buharija i Muslim sahih (istiniti) i vjerodostojne knjige hadisa, a Ebu Hurejru smatrali prvim i najodabranijim prenosiocem hadisa, i dok ne ostavi ovako slijepo slijeđenje, neće moći promjeniti svoje akidu. Jedini način je da se okrene pravom i istinskom izvoru upute Poslanikovom Ehli-bejtu, njegovim Imamima i “vratima grada znanja”

 

Drugo pitanje: Kako je moguće pomiriti Božiju pravednost i prisilu?

 

Veliki Allah u Časnom Kur'anu kaže: “Kazuj istinu od tvoga Gospodara pa ko hoće povjerovat će je, a ko neće zanijekat će je.” Kahf, 29

“Nema prisile u vjeri, a pravi put se jasno razlikuje od stranputice.” Beqare, 256 “Pa ko uradi i trun dobra vidjez će ga, a ko uradi i trun zla, također, će ga vidjeti.” Zilzale, 8

“Ti si samo opominjač, nisi ti njihov nadziratelj.” Džasije, 22

 

Kako, sada, poslije svih ovih ajeta prihvatate rivajete sahiha Buharije i Muslima u kojima se tvrdi da je Bog prije nego što je stvorio svoje robove predodredio njihova djela. Naprimjer, Buharijnom sahihu se prenosi da su: “H. Adem i h. Musa međusobno su vodili dijalog pa je Musa a.s. rekao: ‘O Ademe! Ti si bio naš otac, pa si nas ražalostio i istjerao nas iz Dženneta!’ A Adem, a.s., je njemu odgovori: ‘O Musa! Bog te je razgovarajući s tobom odlikovao, a Svojom je rukom pisao za tebe; da li me prekoravaš za što mi je samo Bog (sudbinom) predodredio 40 godina prije nego što me je stvorio.’ I tako Adem, a.s., tri puta nadjača Musa a.s.” (Sahih Buhari, svez. 7., str. 214; Sahih Muslim, svez. 8., str. 49.)

 

Muslim također u svojim Sahihu prenosi: “Svako od vas se formira u materici svoje majke u toku 40 dana kao kompletno biće, potom u narednih 40 dana se formira u obliku ugruška krvi, a onda u narednih 40 dana kao grumen mesa.

 

Zatim Bog šalje Svog meleka koji ga nadahnjuje svojim duhom i izgovara mu četri predodređenja, a koje se tiču njegove nafake, trajanja života, nivoa znanja i da li li će biti sretnik ili nesretnik. Tako mi Allaha, osim koga drugog Boga nema, neki od vas će činiti djela koja ih vode u Džennet sve dotle dok se ne približe koliko jedan lakat do Dženneta, a onda će nadjačati knjiga sudbine (predodređenja) i on će učiniti djela koje će ga odvesti u Džehennem. Dok je moguće da će neki od vas raditi djela koja vode u Džehennem i da između njega i Džehennema ne ostane ništa doli jednog lakata, onda će knjiga sudbine nadvladati pa će on početi raditi djela koja će ga odvesti u Džennet.” (Sahih Muslim, svez. 8., str. 44.; Sahih Buhari, svez. 7., str. 210.)

 

Također, Muslim u svom Sahihu prenosi sljedeći hadis od Aiše, majke pravovjernih: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., je prisustvovao na Dženazi jednog djeteta od nekog od Ensarija. Ja sam rekla: ‘O Poslaniče Božiji! Blago li se ovom djetetu ono će biti ptica od Džnetskih ptica.

 

Ono nije počinilo nikakav grijeh i nije se približilo granici grijeha.’ Resulullah, s.a.v.a., na to reče: ‘Moguće je da ne bude tako o Aiša! Bog je stvorio jednu skupinu ljudi za Dženet još dok su bili u kičmama svojih očeva, a također je druga skupinu, stvorio za Džehennem još dok su bili u kičmama očeva svojih.”

(Sahih Muslim, svez. 8., str. 55.)

 

Buharija u svom Sahihu navodi: “Neko je upitao: ‘O Božiji Poslaniče, da li je moguće raspoznati džhennemliju od dženetlije po nečemu?’ ‘Da, odgovori on.’ ‘Pa zaista su onda potrebna čovjeku trud i djela, ako je to tako?’, upita ovaj. ‘Svako radi samo ono za što je stvoren ili ono što mu je propisano." (Sahih Buhari, svez. 7., str. 210. ) Bože naš! Ti si svet i čist od bilo kakve nepravde, visoko si Ti iznad onoga što ti se pripisuje. Kako da povjerujemo u ove rivajete koji su u koliziji sa Tvojim istinitim govorom u kojem kažeš: “Zaista Bog ne čini ljudima nasilje već oni sami sebi čine nasilje.” (Junus, 44) “Zaista Bog ne čini nasilje (nikome) ni koliko jedne zere.” (Nisa, 40) “Tvoj Bog nikome ne čini zulum.” (Kehf, 49) “I nije im Bog učinio nasilje, oni su ga sami sebi učinili.” (Ali Imran, 117) “I nismo im Mi učinili nasilje već su oni sami bili nasilnici.” (Tewbe, 70; Ankebut, 40; Rum, 9) “To vam je od onoga što su počinile vaše ruke, Bog nije nepravednik svojim robovima.” (Enfal, 51) “Ko čini dobro za sebe ga čini, a ko čini zlo, također, za njega je, a tvoj Gospodar, nije Nasilnik svojim robovima.” (Fusilet, 47) A u hadisu kudusi se kaže: “O Moji robovi, Ja sam Sebi zabranio nepravdu, a također sam ga i vama zabranio, pa ne činite nepravdu.” (Tahzib Tarih Dimešk, svez. 7., str. 206) Stoga kako je moguće da muslimani koji vjeruju u Boga, Božiju pravdu i milost, mogu misliti da je On tako stvorio ljude što je jednoj skupini propisao da ide u Džhennem, a drugoj da ide u Džennet, i to sve svojevoljno i namjerno, tako da sva djela i činovi spomenutih skupina unaprijed sudbinski poredodređeni i uslovljena do te mjere da svako mora raditi i činiti ono što je primoran (znači nikakve slobode i djelovanja nije ostavljeno na rapolaganju robovima)? Ne samo da ovi rivajeti nisu u harmoniji s smislom Časnog Kur'ana već su u koliziji sa samom Božijom prirodom, prema kojoj je Bog, dž.š., stvorio ljude, sa razumom, sa ljudskim bićem i sa minimumom ljudskih prava.