Buharija i Muslim prenose sve što preferira Ebu Bekr i Omer

 

U svez. 4., str. 149., Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o početku stvaranja” i u poglavlju naslovljenom “Jaman nas izvješćuje”, kojeg je i Muslim prenio također u svom Sahihu u “Knjizi o vrijednostima i vrlinama ashaba” u “Poglavlju o vrlinama Ebu Bekra Sidika”, od Ebu Hurejre da je kazao:

 

“Allahov Poslanik je klanjao sabah i potom se okrenuo ljudima i kazao: ‘Jednom je jedan čovjek vodio kravu, jahao na njoj i tukao je, na što mu je ona rekla: ‘Nismo stvorene za ovo. Stvorene smo za oranje zemlje.’’ Ljudi su rekli: ‘Slava neka je Allahu! Krava govori?’ Poslanik reče: ‘Ja vjerujem u ovo, Ebu Bekr i Omer također.’ Oni nisu bili prisutni tu.”

 

Ili: “Jednom je bio jedan čovjek među svojim stadom, nasrnuo je na njih vuk, i ugrabio ovcu. Čoban ga je tjerao sve dok nije došao toliko blizu da spasi svoju ovcu. Vuk je rekao: ‘Spasio si je od mene, a ko će je spasiti na dan kada ona neće imati drugog čobana do mene? Ljudi su kazali: ‘Slava neka je Allahu, vuk govori.’ Na šta je Poslanik rekao: ‘Ja vjerujem u ovo, Ebu Bekr i Omer također.’ Ova dvojica nisu bila prisutna tu.”

 

Ove hadise je očigledno teško prihvatiti. Oni pripadaju plejadi hadisa izmišljenih da bi se glorifikovala dvojica halifa. Da nije tako kako bi onda ljudi povjeravali u to, makar se radilo i o ashabima Božijeg Poslanika?

Ono u što ih je on navodno uvjeravao morao je to dva puta potvrditi: “Ja vjerujem u ovo, Ebu Bekr i Omer.” Možete primjetiti kako pripovjedač hadisa pokušava na svaki način reformisati vrijednosti Ebu Bekra i Omera u svakoj prilici, čak i kada su oni odsutni. Ali ljudi su poput onih koji su obuzeti drogom.

 

Kovači laži kada ne mogu naći neki događaj onda izmišljaju smiješne basne da bi unovčili vrijednosti dvojice prvih halifa. To su snovi, imaginacije i inerpretacije njihove koje nemaju nikakvo historijsko, logično i naučno utemeljenje. Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju koji se tiče govora Poslanikovog: ‘Da sam uzeo sebi iskrenog prijatelja...’”, kao i Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Ebu Bekra Sidika”, sljedeći hadis:

 

“Prenosi se od Amr ibn Asa da je Božij Poslanik poslao vojsku el-Salasila. Tako sam mu ja Amr ibn As došao i rekao: ‘Ko je najvoljeniji od ljudi kod tebe?’ On reče: ‘Aiša!’ Rekoh: ‘Među muškarcima?’ On reče: ‘Njen otac.’ Ja rekoh: ‘A onda?’ On reče: ‘Omer ibn Hattab, jer je on muškrac."

 

Hadis je fabrikovan i to se vidi po tome što su oni koji su ga izmislili mislili da je se spomenuti događaj dogodio osme godine po hidžri (tj. dvije godine prije Poslanikovog, s.a.v.a., preseljenja). Riječ je o događaju kada je Božiji Poslanik poslao Ebu Bekra i Omera u bitku el-Salasil pod zapovjedništvom Amr ibn Asa. Da bi izbjegli poniženje i moguću superiornost Amr ibn Asa nad Ebu Bekrom i Omerom, oni izmišljaju hadis i isti stavljaju u usta samog Amr ibn Asa u kojem on osobno potvrđuje superiornost nad svima s druge strane.

 

Kao posljedicu, imamo da je Imam Nevevi u komentaru Sahih Muslima kaže: “Ovo je jasna potvrda u vezi sveobuhvatne odličnosti Ebu Bekra, Omera, i Aiše. U ovoj izjavi je jasan dokaz ehli sunnetu za superiornost Ebu Bekra, potom Omera nad svim ashabima.” Ovo je poput drugih apsurdnih hadisa koje su prevaranti inovirali pripisujući ih čak i samom Ali ibn Talibu, i tako, tobože, pobili tvrdnje šiija o superiornosti Alija nad ostalim ashabima, i također su na drugoj strani stvorili dojam u masama da h. Aliju nije učinjeno nasilje i da se on nije žalio drugima na ponašanje Ebu Bekra i Omera.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba Poslanika, s.a.v.a” u “Poglavlju o Omeru ibn Hattabu”; Muslim, također, prenosi u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Omera ibn Hattaba”, od Alija i Abasa da su rekli: “Tijelo Omerovo je stavljeno na njegovu posmrtnu postelju, a oko njega su ljudi zazivali Allaha za njega, prije nego preseli, i ja sam bio među njima. Iznenada sam osjetio da me neko dohvatio za rame, to je bio Ali.

 

On je molio Allahovu milost za Omera i potom rekao: ‘Ti nisi ostavio iza sebe nikoga čija dijela bih ja mogao imitirati sve dok ne sretnem svoga Gosopodara kao što sam mogao tvoja dijela. Tako mi Boga ja sam uvijek mislio da će te Allah spojiti sa tvoja druga, jer često sam slušao Poslanika, s.a.v.a., kako kaže: ‘Ja i Ebu Bekr i Omer smo otišli tu i tu; Ja, Ebu Bekr i Omer smo izašli odatle i odatle." Ovo je očigledna rukotovorina koja miriše na politiku koja je distancirala Fatimu-Zehru i uzrokovala da ona ne bude pokopana blizu svoga oca premda mu se prva pridružila. Prenosilac je zaboravio da ovdje uz ono pređašnje: “Ja, Ebu Bekr i Omer smo ovo, ono...”, doda: “Ja, Ebu Bekr i Omer ćemo zajedno biti sahranjeni.”

 

Zašto se oni koji raspravljaju sa ovako namještenim i inoviranim hadisima koji su u potpunoj oprečnosti s historijom i realnošću malo ne postide? Islamske historijske knjige su pune pritužbi h. Fatime i Alija na ponašanje i odnos Ebu Bekra i Omera u toku njihova života. Razmislite malo o ovoj predaji, prenosilac hadisa tretira h. Alija kao stranca koji je došao na pogrebni ceremonijal nekoga i nalazi ljude kako se gomilaju oko umirućeg i mole za njega.

 

Na to on uzima za rame Ibn Abasa kao da želi da mu šapne ove riječi i da ode za svojim poslom. To je sve tako dok se očekivalo da će Ali da predvodi ljude u molitvi i da neće napustiti skup sve dok se Omer ne spusti u mezar. Ljudi su se inače u vrijeme vladavine “emirul mu'minina” Muavije natjecali ko će više smisliti hadisa o fundamentima Ebu Bekra i Omera zbog želje Muavijine da uzdigne ovu dvojicu naspram Ali ibn Taliba.

 

Hadisi o odlikama i visokim kvalitetima pojedinaca su uglavnom kontradiktorni zaviseći od želja prenosilaca. Među ovakvima je bio i el-Tejmi koji nikada nije davao nikome prednost nad Ebu Bekrom, kao i el-Avdi koji nikada nije nikome davao prednost nad Omerom. Umajadi su naročito bio ponosni na Omera jer je on bio žustar prema Poslaniku, jer je on bio taj koji bi upućivao oštre riječi Poslaniku, s.a.v.a., ne vodeći računa ni o čemu i ne strahujući ni od čega.

 

Oni su ga često hvalisali i fabrikovali hadise koji ga izdižu i iznad Ebu Bekra. Evo nekoliko primjera za to: Muslim u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Omera”, kao i Buhari u svom Sahihu u “Knjizi o vjerovanju” u “Poglavlju o superiornosti vjernika u vršenju dobrih dijela”, od Ebu Said el-Hudrija prenose da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Kada sam spavao, usnuo sam nekoliko ljudi nosili su košulje, koje su kod nekih dosezale do prsa, neke su bile kraće od toga, a onda sam vidio Omera ibn Hattaba čija košulja se vukla za njim.” Oni su kazali: “Kako to tumačiš Božiji Poslaniče?” On reče: “Pobožnost.”

 

Ako je tumačenje rečenog sna bilo “pobožnost”, onda je Omer ibn Hattab bolji nego bilo ko, jer košulja drugih je jedva dosezala do prsa i njihova vjera nije prelazila njihova srca. Omerova košulja se vukla po zemlji što znači da je on bio ispunjen vjerom od glave do pete. Pa gdje je tu onda Ebu Bekr čija je vjera veća od vjere cijelog ummeta?

 

Slično ovome, Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o znanju” u “Poglavlju o odlikama ashaba”, dok Muslim prenosi isto to u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Omera”, prenosi se od Ibn Omera da je rekao: “Čuo sam Poslanika Božijeg da kaže: ‘Dok sam spavao, dat mi je krčag s mljekom iz kojeg sam pio dok nisam primjetio da mi ono curi kroz nokte, dao sam onda ostatak Omer ibn Hattabu.’ Ljudi su upitali: ‘Kako to tumačiš Božiji Poslaniče?‘ On reče: ‘Znanje." A ja kažem: Da li su oni koji znaju jednaki onima koji ne znaju?

 

Ako je Omer ibn Hattab bio superiorniji u odnosu na cijeli ummet u vjeri (pobožnosti) ispada sada da je bio superiorniji u odnosu na cijeli ummet i u znanju poslije Božijeg Poslanika. No ostaje još jedna važna osoba za koju se svi ljudi bore da priskrbe ili da je prikažu sebi u korist i koju naročito vole Allah i Njegov Poslanik to je snaga ili hrabrost. Ostalo je dakle za prenosioce ovakvih hadisa da svoje inovatorske sposobnosti iskažu i na ovom polju kada je u pitanju Omer.

 

Buhari prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba Poslanikovih” u “Poglavlju o Poslanikovim riječima: ‘Kada bih sebi uzeo iskrenog prijatelja’”, i Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Omera”, od Ebu Hurejre da je rekao: “Čuo sam Poslanika, s.a.v.a., da kaže: ‘Dok sam spavao, vidio sam sebe pored bunara, a na njemu vedro. Ja sam pio iz njega koliko je to Allah htio, onda je vedro uzeo iz mojih ruku Ebu Kuhafe (tj. Ebu Bekr) i povukao jedno ili dva vedra i bila je vidljiva slabost u njegovom teglenju.

 

Neka mu Allah oprosti za njegovu slabost. Tada je vedro dopalo šaka jednog vrlo krupnog i ja nisam nikada vidio tako nekog snažnog. On je toliko povlačio vode da su se svi ljudi napojili i plus njihove deve, da su klonule dole." Ako je pobožnost srž vjere, spoznaje i blizine Allaha, neka je sva slava Njemu, onda ju je Omer dosegnuo i osvojio kada je pio iza njega (tj. Poslanika). Kada je u pitanju odjeća ljudima nije mogla zapasti ništa osim što je dosezalo do njihovih prsa, dok je ostatak njihovog tijela bio go.

 

Znanje je, također, bilo koncentrisano na Omera, on nije ostavio ništa za ostale ljude, i zbog milosti Poslanikove prema njemu, on je sam popio sve što je ostalo iza Poslanika. Pri tome nije mislio čak ni na svoga druga Ebu Bekra (nema sumnje to je upravo ono znanje koje je Omer eksploatisao u mjenjanju Božijih propisa nakon smrti Poslanika, s.a.v.a. Njegov idžtihad je proizvod tog njegovog znanja.) Snaga i hrabrost su također karakteristike Omera ibn Hattaba nakon slabosti koju je ispoljio njegov drug Ebu Bekr, i ovo je korektno, zar mu doista Ebu Bekr nije govorio: “Ja sam ti rekao da si ti snažniji u ovoj stvari nego ja, ali si me ti osvojio.”

 

Neka Allah oprosti Ebu Bekru na njegovoj slabosti i njegovom pristupanju hilafetu. Omerovi simpatizeri iz Benu Umejje i Benu Adija nisu imali takvu korist u ratnom plijenu kao što su do doživjeli u vrijeme Omera. Sve su ovo bile odlike Omerove od ovog svijeta, ali mu je svakako trebalo osigurati slične odlike za onaj svijet i to bolje nego što se garantira za njegovog druga Ebu Bekra.

 

U “Knjizi o početku stvaranja” u “Poglavlju o opisu Dženneta i o tome da je on već stvoren”, Buhari prenosi u svom Sahihu hadis kao i Muslim u svojoj zbirci u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Omera”, preko Ebu Hurejere koji je rekao: “Mi smo bili s Allahovim Poslanikom kada je on rekao: ‘Kada sam spavao vidio sam sebe u Džennetu i tamo je bila jednu hanuma koja uzima abdest pored dvorca. Upitao sam: ‘Kome pripada ovaj dvorac?’ Bi mi rečeno: ‘Omer ibn Hattabu’ Pojavi se u njemu zavidnost i ja se brzo vratih. Omer je zaplakao i rekao: ‘Zar bih ja mogao biti zavidan tebi o Božiji Poslaniče?" Dragi čitaoče, ja mislim da već uviđaš sistematičnost u ovim izmišljotinama. Ja sam potcrtao u svakoj od njih jedan izraz koji je zajednički svih hadisima koji se tiču Omerovih vrlina u riječima Božijeg Poslanika, a to je: “Dok sam spavao.”

 

Naći ćete to u gotovo svakom rivajetu. “Dok sam spavao vidim ljude pred sobom...” “Dok sam spavao dat mi je krčag mlijeka...” “Dok sam spavao vidio sam sebe pored bunara...” Možda je prenosilac ovakvih hadisa uobičavao da mnogo spava ili je bio stalno u konfuznom stanju s memorijom pa je naizmišljao sve ovo i pripisao Božijem Poslaniku. Koliko mu je stvari pripisano dok je bio živ, a tek koliko kada je preselio i kada se ummet pocijepao i podijelio u stranke i frakcije gdje je svaka stranka bila zadovoljna s onim što ima.

 

Ostaje jedna stvar koju su historičari pa čak i oni Omerovi pomagači i simpatizeri zabilježili, to je karakter koji je odlikovao Omera nad drugima: njegova srditost, grubost, sirovost i strogost prema ljudima. A ljudi ne vole one koji imaju takvu ćud. Allah kaže: “A da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.” (3:159)

 

Oni koji su bili fascinirani Omerom okrenuli su njegove greške i ispade u njegove vrline i odlike. Oni su pribjegli izmišljanju hadisa na krajnje primitivan i glup način koristeći pri tome kao sredstvo Resulullaha, s.a.v.a., iako Allah svjedoči da on nije bio osoran i grub, već je bio najljepše ćudi, “ti si blag i samilostan prema vjernicima i milost za sve svjetove.” Poslušajmo ove gluposti koje oni donose o njemu: “U Knjizi o početku stvaranja” u “Poglavlju o opisu šejtanu i njegovih vojski”, Buhari prenosi hadise u svom Sahihu koje preneso i Muslim u “Knjizi o odlikama ashaba” u “Poglavlju o odlikama Omera”, od Sad ibn Vekasa koji je rekao: “Omer je tražio dozvolu da posjeti Allahova Poslanika dok je on (Poslanik) razgovarao sa nekim Kurejševićkim ženama.

One su ga bile opkolile i bučno diskotovale s njim. Kada je zatražio dozvolu Omer, one su odjednom navukle svoje hidžabe na sebe. Poslanik mu je dozvolio da uđe pri čemu se nasmijao. Omer mu reče: ‘Da li ti je Allah uzrokovao da se smiješ?’ On odgovori: ‘Iznenadio sam se gledajući ove oko mene.

 

Kada su čule tvoj glas zgrabile su svoje hidžabe.’ Omer reče: ‘Ali je priličnije da se tebe boje o Allahov Poslaniče.’ Tada on (Omer) reče: ‘O neprijatelji samih sebe, zar se bojite mene a ne Allahova Poslanika, s.a.v.a.?’ One odgovoriše: ‘Da, ti si grublji i oštriji od Božijeg Poslanika.’ Božiji Poslanik reče: ‘Tako mi onog u čijoj je ruci moja duša, šejtan se nikada neće susresti s tobom na nekom putu, a da tebe ne zaobiđe." Jadne su odista riječi koje izlaze iz njihovih usta. Oni ne izgovaraju ništa do laži. Pogledajte u kontradiktornu prirodu predaje u kojoj su se žene plaše Omera, a ne Poslanika, s.a.v.a. One su dizale svoje glasove iznad njegova glasa, ne respektujući ga i ne noseći svoje hidžabe kako treba pred njim.

 

U jednom trenu, čuvši Omerov glas one se stišavaju i brzo stavljaju svoje hidžabe. Ja se ne mogu načuditi ovim glupostima, malo im je bilo što su inovirali onolike hadise i sada tvrde da je Božiji Poslanik grub, oštar, osoran samo zato što je Omer još grublji i oštriji. Ako su grubosti i oštrina vrline onda je Omer superiorniji od Božijeg Poslanika, a ako su to pak mahane, kako ih onda Muslim i Buhari i uopće muslimani mogu prihvatiti, kao sastavni dio hadisa?

 

Oni se nisu zadovoljili sa svim ovim, pa su tako, dozvolili šejtanu da se igra pred Božijim Poslanikom ne plašeći ga se. Nema sumnje da je šejtan bio taj koji je inicirao žene da skinu pokrivače pred Božijim Poslanikom, s.a.v.a., i da bučno s njim diskutuju. Šejtan je, međutim, pobjegao iz Poslanikove kuće čim je u nju ušao Omer. Da li primjećujete, o razumni muslimani, kako oni vrednuju Poslanika, s.a.v.a.?

 

Šta oni govore, da li svjesno ili nesevjesno? Ispada tako da je Omer bolji nego Vjerovjesnik Božiji. To je upravo ono što se događa danas. Kada govore o Poslaniku nabrajaju njegove navodne greške, pravdaju ih tako što je i Bog korigovao njegove greške. Oni, također, tvrde da je u Kur'anu objavljeno nekoliko ajeta kao potpora Omerovom mišljenju kada je on ukazivao na Poslanikove greške.

 

Kao dokaz oni citiraju suru Abese, navode slučaj s palmama, slučaj s zarobljenicima s Bedra i druge slučajeve. Ako im, međutim, kažeš da je Omer pogriješio u dokidanju sljedovanja (zekjata) onima čija srca treba pridobiti ili da je pogriješio pri zabrani dva mut'aa ili u davanju privilegija pri podjeli određenog sljedovanja, naći ćete ih bjesnim i vidjeti kako im oci crvene.

 

Optužit će vas za otpadništvo iz vjere. Reci će vam: “Ko si ti da možeš kritikovati našeg vođu Omera “Faruka” - onoga koj je razdvojio istinu od neistine. Nećete naći drugog izlaza osim da ih napustite. Nećete moći razgovarati sa njima ponovo izuzev ako hoćete da sebe izložite neugodnostima i opasnosti.