Ehlis- sunnet je najbrojnija islamska grupa i predstavlja tri četvrtine muslimana u svijetu. U fetvama i taklidu (oponašanje) obraćaju se četvorici Imama, osnivača mezheba: Ebu Hanifi, Maliku, Šafiji i Ahmed ibn Hanbelu.

 

Poslije se iz ehli sunneta izdvojila grupa koja sebe naziva selefijama, čija je učenja obnovio Ibn Tejmije, pa ga i nazivaju obnoviteljem sunneta. Zatim, pojavile su se vehabije koje je izmislio Muhammed ibn Abdulvehab, i to je saudijski mezheb.

 

Svi oni sebe nazivaju ehli sunnetom, a ponekad dodaju i riječ vel džemaat, pa se kaže ehli sunnet vel džemaat. Kroz istraživanje će nam se razjasniti da svako ko pripada onome što oni nazivaju hilafet pravednih ili pravedne halife, a to su: Ebu Bekr, Omer, Osman i Ali (U istraživanjima koja slijede, objasniće nam se da su ehli sunnet vel džemaat tek mnogo kasnije pripojili Ali ibn Ebi Taliba trojici pravednih halifa.) i ko priznaje njihovo vodstvo, bilo u njihovo vrijeme ili u današnje, on je sunija iz ehli sunneta vel džemaata.

 

A svako ko odbije njihov hilafet i smatra ga nelegalnim, a tvrdi da je Ali ibn Ebi Talib imenovan halifom poslije Poslanika, s.a.v.a., on je šija od rafidija. Takođe će nam se pojasniti da su svi vladari, počevši od Ebu Bekra pa do posljednjeg vladara od Abasija, bili zadovoljni sa ehli sunnetom i u potpunosti su se slagali s njima, a bili su ljuti i htjeli su se osvetiti onima koji su pristali za Alijem ibn Ebi Talibom, koji su mu položili prisegu vjernosti, a kasnije i njegovim sinovima.

 

Na ovim osnovama, Ali ibn Ebi Talib i njegove pristalice, se ne ubrajaju u ehli sunnet vel džemaat i kao takvim stiče se dojam da je ovaj termin ehli sunnet vel džemaat stavljen nasuprot Alija i njegovim pristalicama i on je shodno vjerovanju, glavni uzrok podijele islamskog ummeta poslije Poslanikove, s.a.v.a., smrti na sunije i šije.

 

Ako se vratimo kako bi analizirali uzroke i otkrili zastore, shodno pouzdanim historijskim izvorima, našli bismo da se ova podjela pojavila neposredno poslije Poslanikove, s.a.v.a., smrti.

 

Situacija se povoljno razvijala za Ebu Bekra kada je postavljen na položaj halife, a u tome ga je podržala velika većina ashaba. Suprotstavio mu se Ali ibn Ebu Talib i Benu Hašim i mali broj ashaba, a većinom su to bili oslobođeni robovi. Logično je da je vladajuća vlast ove udaljila i držala ih onima koji su izašli iz islamskih safova. Svim silama su nastojali paralizirati svoje protivnike svim mogućim metodama: ekonomskim, društvenim i političkim.

 

Poznato je da ehli sunnet vel džemaat danas ne poznaje političke dimenzije koje su se odigrale u tim vremenima, i kolika je bila mržnja i neprijateljstvo koje su se pojavile u tim ružnim vremenima kada se nastojalo udaljiti i odstraniti najveća ličnost koju je povijest čovječanstva poznaje nakon Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

 

Ehli sunnet vel džemaat danas smatra ili vjeruje da su se stvari odigrale na najljepši način i u skladu sa Kura'nom i sunnetom u vremenu pravednih vladara, i da su oni ličili melekima, poštovali jedan drugog, među njima nije bilo zavisti, niti loših namjera. Zato vidimo da oni odbijaju sve ono što šije kažu o ashabima, općenito, i o hulefai rašidinima, posebno.

 

Kao da ehli sunnet vel džemaat ne čitaju knjige koje je napisala njihova ulema, nego se zadovoljavaju time što njihovi prethodnici o svim ashabima govore pohvalno, a posebno hulefai rašidinima.

A da samo otvore svoje oči i srca i pomno istraže svoju povijest i svoje knjige hadisa tražeći istinu i ono što je ispravno, promijenili bi svoje vjerovanje, ne samo o ashabima, nego i o većini propisa koje smatraju vjerodostojnim.

 

Ovim skromnim trudom, nastojim objasniti svojoj braći iz ehli sunneta vel džemaata neke činjenice koje pune knjige historije i da im izvadim sažete jasne tekstove koji opovrgavaju laž, a pokazuju istinu. Možda će u tome biti lijek za rascijepanost muslimana i njihovo neslaganje i uticaće na njihovo jedinstvo.

 

Kao što znamo, danas ehli sunnet vel džemaat nisu pristrasni, i nisu protiv Imama Alija i Poslanikove časne Porodice. Naprotiv, oni ih vole i poštuju, ali u isto vrijeme, vole i poštuju neprijatelje Ehli-bejta i slijede ih, izražavajući to riječima: “Svi su prihvatili od Božijeg Poslanika.” Ehli sunnet vel džemaat se ne drži načela slijeđenja Allahovih miljenika, a odricanja Allahovih neprijatelja.

 

Oni ljubav iskazuju svima. Iskazuju zadovoljstvo sa Muavijom ibn Ebi Sufjanom, kao što ga iskazuju sa Ali ibn Ebi Talibom. Zaslijepio ih je ovaj zadivljujući naziv ehli sunnet vel džemaat, a ne znaju koliko je skrivenih intriga i pritajenih mržnji od strane preprednih Arapa pod plaštom ovog izraza.

 

Da, danas znaju da je Ali ibn Ebi Talib oličenje muhamedanskog sunneta, da je on vrata kroz koja se ulazi da bi se došlo do sunneta, oni bi im se suprotstavili, preispitali svoj stav i istražili ovo sa ozbiljnošću.

Kada nađeš da su ehli sunnet, ustvari pristalice Alija i Poslanika, s.a.v.a., onda se mora otkriti ta velika zavjera koja je odigrala opasne uloge u udaljavanju Poslanikovog sunneta, njegovoj zamjeni za džahilijetske novotarije koje su uzrokovale dekadenciju muslimana i njihovo skretanje sa pravog puta, njihovo cijepanje i neslaganje, zatim nazivanje nevjernicima jedne drugih i međusobno ubijanje. Sve ovo je uzrokovalo naučno nazadovanje, a na kraju i potčinjenost od drugih, te bi onda bivali poniženi i osramoćeni.

 

Nakon ovog kratkog izlaganja definicija termina šije i sunije, moramo napomenuti da šija ne znači protivnik sunneta, kao što izgleda nekim običnim ljudima, kada kažu mi smo ehli sunnet, misleći pod tim da su svi drugi protiv sunneta.

 

Šije se s ovim nikad ne bi složili. Šije opet vjeruju da su oni jedini koji se pridržavaju ispravnog Poslanikovog sunneta, jer mu oni prilaze kroz vrata, a to je Ali ibn Ebi Talib. I nema drugih vrata sem njega, i po njihovom mišljenju ne može se doći do Poslanika, sem putem Imama Alija.

 

Mi, po običaju u svojoj nakani da budemo objektivni kako bi stigli do istine, polako ćemo napredovati sa čitaocem, izlagati neke povijesne događaje, iznositi mu dokaze da su šije sljedbenici sunneta, kao što je u naslovu knjige istaknuto. A poslije toga ćemo mu ostaviti slobodu izbora i tumačenja.