O idztihadu (interpretaciji)

 

Pomocu istrazivanja sam dosao do zakljucka da pocetak nesrece, koja ce zadesiti muslimane, potice od pogresnog idztihada jasnih Poslanikovih hadisa od strane pojedinih utjecajnih ashaba. Na taj nacin su prekrsili Allahova naredjenja i izmijenili Poslanikov sunnet.

 

Poslije njih su islamska ulema i vodje, koji su slijedili njihov primjer, cesto isli suprotno Poslanikovom sunnetu ako se nije slagao sa onim sto je jedan od tih ashaba radio poslije njega. Ponekad se islo toliko daleko da su radili direktno u suprotnosti sa Kur'anom. Dokaz da ne pretjerujem u ovoj tvrdnji je primjer sa "tejemumom" kojeg sam opisao ranije u ovoj knjizi.

 

Uprkos cinjenici da postoji jasan kur'anski ajet vezan za tejjemum, oni su opet uzimali sebi slobodu da ga protumace na svoj nacin tj. da kazu - "ako nema vode ne treba klanjati". Abdullah ibn Omer je za ovo dao opravdanje koje smo vec naveli ranije. Jedan od prvih ashaba koji je otvorio vrata ovoj vrsti idztihada je bio drugi halifa, koji je bio slobodan da protumaci kur'anski tekst na svoj nacin i zaustavi isplatu onima cija su srca bila naklonjena islamu, mada je Allah odredio da im pripadne dio zekata.

 

Primjeri za njegov idztihad Poslanikovog sunneta su brojni. U njima vidimo da je isao toliko daleko da se suprotstavljao Poslaniku cak i za vrijeme njegovog zivota. Dokaz za ovo je slucaj kod Hudejbijskog ugovora, kao i kada je odbio dati Poslaniku papir i olovku rekavsi da je Kur'an dovoljan za muslimane. Postoji jos jedan dogadjaj u koji je ukljucen i Omer ibn Hatab.

 

To je bilo o "shirenju vijesti o Dzennetu", kada je Poslanik poslao Abu Hurejru da obavijesti svakog onoga za kojeg je bio siguran da vjeruje u "La ilaahe illellaah" (nema boga osim Allaha), da ce uci u Dzennet. Abu Hurejra je otisao i sirio vijest sve dok nije sreo Omera ibn Hataba. Kada ga je ovaj cuo, naredio mu je da prestane i toliko ga istukao dok ovaj nije pao na zemlju.

 

Abu Hurejra je teskom mukom dosao nazad Poslaniku i ispricao mu o svemu. Kada je Poslanik upitao Omera zasto je to ucinio, on je odgovorio pitajuci ga: "Da li ste ga poslali da prosiri vijest da ce u Dzennet svako onaj ko vjeruje u La ilaahe illellaah"? Poslanik je odgovorio potvrdno, na sta je Omer rekao: "Niste trebali to ciniti, jer se bojim da ce se ljudi previse oslanjati na "La ilahe illellaah". Takodjer, imamo njegovog sina, Abdullaha ibn Omera; koji je bio zabrinut da ljudi ne bi prihvatili tejjemum umjesto vode, pa im je rekao da ne klanjaju.

 

Zasto se nisu drzali sunneta onakvog kakav je bio, ne pokusavajudi da ga tumace na svoj nacin?? Ovo se zavrsilo u gubljenju izvornih islamskih pravila, povredi Allahovog autoriteta i podjeli muslimana na razlicite sekte.

 

Posmatrajuci odnos koji je Omer imao prema Bozijem Poslaniku i njegovom nacinu zivota (sunnetu), mozemo sa sigurnoscu zakljuciti da on nije vjerovao u njegovu nepogrjesivost smatrajuci ga za obicnog covjeka, koji je ponekad grijesio a ponekad ispravno postupao. Sada razumijemo i ucenje sunijske uleme koji prihvataju Omera kao vodju, a koji tvrde da je Poslanik bio nepogrjesiv samo po pitanju kur'anske objave, dok je u ostalim stvarima bio obicno ljudsko stvorenje, nekad u pravu a nekad ne.

 

Neki zavedeni ljudi tvrde da je Allahov Poslanik dozvoljavao sejtanu pristup u svoju kucu. Jednom, kazu, da je Poslanik lezao na jastucima okruzen zenama koje su svirale tamburine, a pored njega je, u dobrom raspolozenju, sjedio sejtan. Kada se Omer pojavio sejtan je pobjegao a zene sakrile tamburine ispod jastuka. "U trenutku kada te je vidio da dolazis, sejtan je pobjegao glavom bez obzira". - Bozji Poslanik mu je rekao. Zato nije iznenadjujuce da je Omer imao vlastito misljenje o stvarima islama? Dozvoljavao je sebi da se raspravlja s Poslanikom o politickim pitanjima kao i o onima vezanim za vjeru.

 

Tako se stvorila grupa ashaba oko Omera koji su slijedili svoje misljenje i primjenjivali svoj idztihad uprkos jasnim Poslanikovim zeljama. Kao dokaz nam moze posluziti njihovo ponasanje onog tragicnog dana, kada su podrzali Omera ne ispunjavajuci posljednju zelju poslanika Muhammeda (s) Dalje, mozemo zakljuciti da je to bila ista grupa koja nije prihvatila Poslanikove rijeci sa El-Ghadira u kojima je jasno naznacio ko ce ga naslijediti i koga muslimani treba da slijede poslije njega.

 

Sastanak u sakifi i postavljanje Abu Bekra kao halife je rezultat njihovog idztihada i oslanjanja na vlastito misljenje. Kada su preuzeli potpunu kontrolu, ucinili su sve da muslimani pocnu "zaboravljati" Poslanikove hadise vezane za halifat i njegovo nasljedivanje. Oni su se suprotstavili Kur'anu, krsili njegove zakone i mijenjali pravila. Posljedica toga je bila tragedija sa hazreti Fatimom, koja je dosla iza tragedije njenog muza kada je bio lisen svog prava.

 

Onda dolazi tragedija oko placanja zekata kada su pobijeni oni koji su odbili da plate, sto je bilo potpuno suprotno Poslanikovoj praksi. Zatim slijedi Omerov dolazak na vlast sto je opet bila samovoljnost Abu Bekra, a sto je bilo potpuno suprotno sistemu sure (medjusobnog dogovaranja), pomocu kojeg je on postao halifa i pomocu kojeg je vladao. Kada je Omer postao halifa ucinio je stvari jos gorim, poceo je zabranjivati stvari koje su bile dopustene za vrijeme Poslanika [Sahih Muslim, knjiga 07, hadis #2801] a dopustati stvari koje su bile zabranjene [Sahih Muslim, knjiga 09, hadis #3493]

 

Poslije njih je na vlast dosao Osman, koji je poduzeo jos dalje korake u tumacenju islama prema vlastitom misljenju. Njegove promjene su pocele da uticu na politicki i vjerski zivot, dovodeci do pobune koja se zavrsila njegovim ubistvom. Kada je imam Alija bio zaduzen za vodjstvo Zajednice Muslimana, preuzeo je na sebe da povrati Zajednicu u stanje u kojem je bila za vrijeme Poslanikovog zivota. U svom nastojanju da ozivi Poslanikov sunnet i kur'anska pravila i ukine novotarije susretao se sa velikim teskocama i problemima.

 

Rijecima "Ko si ti da ukines nesto sto je Omer uveo! - cesto je bio docekivan Siguran sam da su mu svi oni koji su bili prisiljeni da se vrate na poslanikov sunnet, bili protivnici i borili se proti njega. Poceo je da iskorjenjuje sve inovacije i promjene u vjeri, koje su bile uzele maha u zadnjih dvadeset i pet godina, a na koje su ljudi bili vec navikli. Narocito oni koji su se koristili privilegijama, prisvajajuci i troseci ono sto pripada Allahu i muslimanima. Uvijek cemo naci da umisljeni pojedici podrzavaju ovakvo tumacenje islama, jer im to omogucava da se okoriste, dok im istiniti Poslanikovi hadisi predstavljaju prepreke na putu ka dostizanju vlastitih prohtijeva.

 

Da li nesto znaci ako ovakav idztihad ima podrsku medu ljudima, jer ga je lahko primijeniti i ne obavezuje nikoga? Zato sto Poslanikov sunnet zahtijeva pozrtvovanje i sprjecava samovolju, politicari to danas zovu teokratijom, sto znaci uspostavljanje Allahovog zakona. Ovakav idztihad, koji uzima u obzir misljenja i volju vecine, ali kojim se gubi osjecaj odgovornosti, naziva se demokratija, sto znaci vladavina naroda.

 

Ljudi, koji su se poslije Poslanikove smrti sastali u sakifi, odlucili su da ukinu teokratsku vladavinu koju je uveo poslanik Muhammed (s) zasnovanu na Kur'anskoj objavi i zamijene je demokratskom vladavinom zasnovanom na volji vecine. U svakom slucaju, ti ashabi u tadasnje vrijeme nisu poznavali rijec "demokratija", nego su imali arapsku rijec "sura" [Dogovaranje]

 

Oni, koji ni danas ne prihvataju Poslanikove hadise o postavljanju hazreti Alije za halifu, velike su pristalice "demokratije" i tvrde da je islam bio prvi koji je usvojio taj sistem.

 

Oni se danas zalazu za reformu tj. modernizaciju islamskih normi i pravila da bi bili prihvaceni od Zapada. Zbog toga su dobro docekani kod zapadnih vlada i poznati kao "napredni i tolerantni" muslimani. Shije, koji su na strani teokratije ili vladavine po Allahovim zakonima, odbijaju svaki pokusaj idztihada (interpretacije) po pitanju jasnih Poslanikovih hadisa i razlikuju izmedju slijedjenja Allahovih zakona i vladavine pomocu sura sistema.

 

Ono sto se ne moze naci u hadisima, tj. ono o cemu Poslanik nije govorio i sto se pojavilo kasnije, pokusava se rijesiti pomocu idztihada. Vidimo da je Allah S.V.T odabrao Svog vijesnika Muhammeda, ali mu je ipak rekao: "Zato im prastaj i moli se da im bude oprosteno i dogovaraj se s njima..." Kur'an: 3:159

 

Ali, sto se tice izbora vodja medju muslimanima, Allah kaze: "Gaspodar tvoj stvara sta hoce, i On odabira koga hoce. Oni nemaju pravo da biraju..." Kur'an: 28:68 Kada Shije tvrde da je halifat morao pripasti hazreti Aliji, oni se, u stvari, drze jasnih dokaza koje nalazimo u Poslanikovim rijecima i u kur'anskom tekstu. Kada izlazu kritici neke od Poslanikovih ashaba, to je zbog toga sto su oni otisli protiv Poslanikovih naredjenja i zanemarili Kur'an.

 

Kao rezultat toga prestalo se vladati po Allahovim zakonima i Poslanikovom sunnetu cime je Zajednici Muslimana nanesena rana koja ni do danas nije zarasla. Zbog toga vlade zapadnih zemalja ne podnose shije. Za njih su oni vjerski fanatici i nazadni, jer zele da zive po Kur'anu, ciji zakoni kazu da se lopovu odsjece ruka, preljubnik bude kamenovan i koji podsticu na borbu na Allahovom putu. Kroz svoje istrazivanje cinilo mi se da sam shvatio zasto su neki sunnijski alimi zatvorili vrata idztihada u drugom vijeku poslije Hidzre.

 

Mozda, jer su bili uvidjeli gdje je ovakav idztihad doveo Zajednicu Muslimana, tj, u razne nesrece i krvave civilne ratove; i kako je promijenio muslimane, za koje je Allah rekao "Vi ste najbolji narod od svih naroda", u drustvo sa mnogo frakcija u kome je vladala anarhija i koje je na kraju napustilo pravi islam i vratilo se u dzahilijet (pred islamsko doba neznanja). Idztihad se nastavio sa shijama, koji su uvijek prvo slijedili dobro ocuvane i jasne hadise i pri tome su im pomagali dvanaest imama iz Poslanikove porodice.

 

Oni su naslijedili djedovo znanje i tvrdili da nema problema kojeg Allah nije rijesio i Njegov Poslanik ga razjasnio Sada, takodjer, razumijemo da su ashabi bili razlog sto su sunnijski alimi, u nedostatku pisanih dokumenata, pribjegli vlastitim zakljuccima, kijasu (analogija), Istishabu (asocijacija) i mnogim drugim mjerama. Ti ashabi su vlastitim razmisljanjem dosli na odluku da sprijece zapisivanje Poslanikovih hadisa odmah poslije njegove smrti. Sada znamo da su se shije prihvatile imama Alije, koji je bio "Ulaz u Grad Znanja" i koji im je govorio: "Pitajte me o bilo cemu jer Boziji Poslanik mi je pokazao hiljadu vrata znanja, od kojih svaka otvara hiljadu drugih.

[Tarikh Damashk od Ibn Asakira dio II, str.484; Maktal el-Husejn od Khavarizmija dio I, str.38; El-Gadir od Eminija dio III, str.l20]

 

Niko od shija nije podrzao Muaviju ibn Sufijana koji je znao sasvim malo o Poslanikovom sunnetu. Ali, poslije smrti hazreti Alije, Muavija je postao "Vodja vjernika", koji je u islam ukljucio vlastito misljenje i licne procjene i time nanio toliku stetu kao niko prije njega. Sunnijski alimi ga nazivaju "piscem objave" i za njih je on bio jedan od vodecih islamskih licnosti.

 

Kako ga mogu cijeniti kada je on bio taj koji je otrovao hazreti Hasana, Poslanikovog unuka, kojeg je on zvao liderom mladosti u Dzennetu?

 

Mozda ce reci: "To je bila njegova procjena u kojoj je pogrijesio"!!?? Kako ga mogu cijeniti kada se docepao vlasti silom, preokrenuo "sura" sistem u nasljedni i postavio svog sina Jezida da ga naslijedi?

 

Kako ga mogu cijeniti kada je prisiljavao muslimane da psuju hazreti Aliju, ehlulbejt i Poslanikove potomke, u svakoj dzamiji, tako da je to postala tradicije za punih sezdeset godina.

 

Kako ga mogu zvati "Piscem Objave" kada je objava dolazila Poslaniku u toku dvadeset tri godine od kojih je, prvih jedanaest, Muavija bio idolopoklonik; i kada je presao na islam, nije zivio u Medini (ne postoje istorijski podaci o tome), dok Boziji poslanik nije zivio u Mekki od njenog pada. Kako je onda Muavija uspio da zapisuje objavu? Pazimo se! Nema snage niti moci osim u Allaha, Uzvisenog, Velikog.

 

Opet se ono pitanje vraca nazad: Koje bio u pravu, a ko ne? Da li hazreti Alija i njegovi sljedbenici ili Muavija i njegove pristalice? Allahov Poslanik (s) je sve objasnio i za sve nam dao uputstva, samo sto su neki, koji tvrde da slijede njegov sunnet, stvar zakomplikovali. Kroz proucavanje postalo mi je ocigledno da su oni koji pokusavaju da odbrane Muaviju, u stvari, njegovi sljedbenici i sljedbenici Umajjada, mada tvrde da su sljedbenici poslanika Muhammeda i njegovog sunneta.

 

Prepoznat cemo ih po tome sto mrze sljedbenike hazreti Alije, vesele se na Dan Asure i brane one ashabe koji su povrijedili Allahovog Poslanika za vrijeme zivota, a i poslije njegove smrti, uvijek ispravljajuci njihova djela i pravdajuci njihove postupke.

 

Kako neko moze tvrditi da je na strani hazreti Alije i AhlulBejta, a u isto vrijeme podrzavati njihove neprijatelje i ubice?

 

Kako neko moze postivati Allaha i Njegovog Poslanika, a u isto vrijeme braniti one koji su izmijenili Allahove zakone i Poslanikov sunnet, tumacili ih na svoj nacin i uvodili vlastita pravila?

 

Kako su mogli postovati one koji nisu postivali poslanika Muhammeda (s) optuzujuci ga da prica besmislice i kritikujuci njegovo vodjstvo?

 

Kako su mogli slijediti vjerske vodje koje su bile postavljene od strane vladajudih partija Umajjada i Abbasida za njihove politicke igre, a napustiti druge koji su bili nabrojani [Sahih Buhari, dio 9, knjiga 89, hadis 329] i imenovani [Jenebi el-Mevedda od Kunduzi Hanafija] od strane poslanika Muhammeda (s)?

 

Kako su mogli slijediti nekoga ko nije dobro poznavao Bozijeg Poslanika, a napustiti "Vrata u Grad Znanja", hazreti Aliju, koji je bio poslaniku Muhammedu ono sto je Harun bio poslaniku Musi?

 

Sada, da vidimo ko je bio prvi koji je koristio rijec Ahlul Sunna vel Dzema'a (Sljedbenici sunneta i zajednistva) Godinu u kojoj je Muavija dosao na vlast su nazvali "Godinom zajednistva". Ovaj naziv je potekao iz dogadjaja kada su se muslimani poslije Osmanove smrti podijelili u dvije grupe: grupu hazreti Alije (shije) i Muavijinu grupu. Kada je hazreti Alija poginuo, Muavija je potpisao ugovor sa imamom Hasanom, pomocu kojeg je postao halifom.

 

On je nastojao da progonom i eliminacijom shija "ujedini" Zajednicu Muslimana, koja je sada bila primorana da prihvati i slijedi njegov sunnet, a ne sunnet Bozijeg Poslanika (s). Imami i drugi clanovi ehlulbejta su znali bolje o sunnetu svog djeda od bilo koga, jer kako poznata izreka kaze "Ljudi Mekke najbolje znaju njene staze i puteljke". Na zalost, dvanaest imama, koje je Poslanik pominjao u svojim hadisima, nisu dobili podrsku, nego su bili podrzani njihovi neprijatelji. Uprkos prihvatanju hadisa u kojem Poslanik kaze da ce poslije njega biti dvanaest halifa, svi od Kurejsa, mi uvijek zastanemo na cetiri.

 

Mozda, jer je to bio Muavija, koji nas je prozvao Ahlul Sunna vel Dzema'a (krace sunije), natjerao da se njegov sunnet postuje i ucio generacije muslimana da psuju na hazreti Aliju i AhlulBejt. Ovo je trajalo punih sesdeset godina dok Omer ibn Abdul Aziz, neka Allah bude s njim zadovoljan, nije to ukinuo. Neki istoricari nam kazuju da su Umajjadi, kojima je Omer ibn Abdul Aziz pripadao, spremali njegovo ubistvo. O moj narode!

 

Podjimo - vodjeni Allahom Uzvisenim i Velikim - da pronadjemo istinu i oslobodimo se slijepih predrasuda. Mi smo ztve abbasidske propagande, mracne istorige i intelektualne praznine kojima smo bili podvrgnuti dugo vremena. Nema sumnje da smo bili zrtve podmuklosti i prepredenosti ljudi kao sto su Muavija, Amr ibn el-As, Mughejra ibn Sha bah i drugih. Ispitajmo nasu vlastitu istoriju s ciljem da se nadje prava istina i Allah ce nas nagraditi dvostruko.

 

Pokusajmo ujediniti ovu nasu Zajednicu koja se poslije Poslanikove smrti podijelila u sedamdeset tri sekte. Ujedinimo se pod zastavom "La ilaahe illellah. Muhammedurresulullah" i slijedimo clanove Poslanikovog ehlulbejta koje nam je naredio da slijedimo, rekavsi: "Ne idite ispred njih, jer cete se upropastiti; ne zaostajte iza njih, jer cete se i tada upropastiti; ne pokusavajte da ih ucite, jer oni znaju vise od vas".

[El-Durr el-Meethur od Sujutija dio II; str.60; Usd el-Ghabah dio III, str.l37; El- Sava'ik E1-Muhrika od Ibn Hadzara str.148, 226; Janabi elMevedda str.41, 137; Kanz el-Ummal dio I, str,168; Madzma el-Zavejd dio IX, str.163]

 

Ako ucinimo tako, oslobodicemo se Allahovog nezadovoljstva i ove nesrece danas; On ce izmijeniti nasa strahovanja u mir i spokojstvo. Ucinice da Njegov zakon zavlada Zemljom, kada ce se pokazati Njegov prijatelj, imam Mehdi - mir neka je njemu - kojeg je najavio poslanik Muhammed (s) a pomocu kojeg ce Allah ispuniti Zemlju mirom i pravdom poslije tlacenja i nepravde kojima je bila ispunjena.